...Mi sveštenici smo svedoci razne lepeze ispovesti; neiskrene, poluiskrene, nepotpune i potpune. Potpuna ispovest donosi i potpuno očišćenje. Prema sebi treba biti nemilosrdan. Upravo otac Branko u svojim pokajničkim pesmama koje su toliko iskrene da ja zacrvenim citajući ih…
…Nekada u Staroj Crkvi postojala je javna ispovest, pred celom opštinom. To je ona potpuna ispovest – otkrivanje sebe. Takođe pisanje pesme je jedna javna ispovest. To je ono što je otac Branko prema sebi iskreno, nemislosrdno uradio. Ja prosto to preporučujem vernicima da takvi budu na ispovesti….

 

Đurina kuća, Skadarlija
5. juni 1995 
Profesor doktor Dragan Milin

 

Galerija sa promocijeUzdah dubok i nem  

“ Vaše pesme obuhvataju sve ono što čini poeziju ljudskog roda a u isto vreme uokvirene su velikom duhovnošću i ljubavlju prema Gospodu Bogu, kako kažete na početku prvog poglavlja “Jedinoj našoj nadi u beznađu”.
Zelim Vam još puno lepih stihova i puno uspeha u daljem životu i radu.”

 

U ime svoje porodice i u svoje lično ime najsrdačnije vas pozdravljam.
17.05.1994.
TOMISLAV KARAĐORĐEVIĆ

 

 

S’ TOBOM – BEZ TEBE

Želja je želja, iz srca slabost
Nošena snagom bujice strasti,
Otkrila moju bestidnu nagost-
Gde ponos mora na kolena pasti.

I opet prizor pred budnim okom
Kakav se nađe s’ prolećem ranim…
Šta li to huči mojim krvotokom?
Kako da tebe od sebe branim?

Nije da ne znaš šta me to lomi,
I kako taj bestid sobom da svladam.
Možda je bolje – neka me zgromi
Ta čulna drskost u koju padam !

Da li da kažem –oprosti ! zato-
Što lupanje srca postaje jače,
Meni uzeto – a tebi dato !
Oči mi setne – dok tvoje zrače.

Kao na recept – data mi doza,
Ćuteći kažeš – toliko treba.
Nevidljiv dodir niz tebe sroza
A želja vrela, k’o zrak sa neba.

Nisam ni mislio da imam pravo
Da ljubim dušom ženu kraj sebe,
Al’ znam da mogu reći ti – Zdravo !
I vazda biti s’ tobom – bez tebe !

 

 

NE, NEMOJ MI PRIĆI

Ne,nemoj mi prići-žar osećam vreo
Čini se da moram-to što ne bih smeo,
Ne,nemoj mi prići,ostavi za veče-
Neka čas strpljenja poslednji isteče!

Ne,nemoj mi prići-makar da se kuvam,
Želim da toplinu za tebe sačuvam,
Ne,nemoj mi prići,rezerve su male,
Želim da prikupim i te preostale!

Ne,nemoj mi prići-plašim se i strepim,
jer stojim pred nečim anđeoski lepim,
Ne,nemoj mi prići,za sebe ne marim,
Plašim se lepotu u tebi da kvarim!

Ne,nemoj mi prići-hoću da se divim,
Ne znam svoje dane koje ću da živim,
Ne,nemoj mi prići,- i ovo je dar
Jer njega sam, slutim ja dostojan bar!